DogađajZdravlje i prevencija
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
''Žene koje s liječenjem krenu ranije u imaju bolji odgovor od onih kod kojih je od menopauze prošlo mnogo godina.''
Vulvovaginalna atrofija nastaje kao posljedica dugotrajnog manjka estrogena nakon što jajnici prestanu raditi i dio je šireg stanja koje se naziva genitourinarni sindrom menopauze. Obuhvaća i tegobe mokraćnog sustava, a bez estrogena sluznica rodnice postaje tanja, suša i osjetljivija.
Uz to, mijenja se i njezina kiselost (pH), a s njom i ravnoteža korisnih bakterija, pa su češće i vaginalne te urinarne infekcije. Posljedice su suhoća, peckanje, svrbež, bol pri odnosu, a ponekad i krvarenje nakon odnosa zbog čega je važno naglasiti pravovremeno pristupanje ovoj problematici.
Ključno je razumjeti da VVA nije prolazna i da promjene u tkivu počinju rano, a jasni simptomi obično se razviju tek četiri do pet godina nakon menopauze. U pozadini je gubitak potpornog tkiva jer se količina kolagena smanjuje i do 30 % u prvih pet godina nakon menopauze, a zatim za oko 2 % godišnje. Tako tkivo postaje manje elastično, slabije prokrvljeno i sporije se obnavlja.
Mnoge žene tako godinama kupuju lubrikant „za suhoću“ i misle da je problem riješen, no u međuvremenu se tkivo tiho mijenja.
Novost je ta da najnovija istraživanja govore o „prozoru prilike“ - razdoblju u kojem liječenje daje najbolje rezultate.
Zato žene koje s liječenjem krenu ranije u pravilu imaju bolji odgovor od onih kod kojih je od menopauze prošlo mnogo godina. Autori nedavnog preglednog rada najveću korist opisuju kad se s terapijom krene okvirno unutar šest godina od menopauze ili prije 60. godine.
Slična „vremenska“ logika poznata je i kod hormonske terapije općenito te kod zdravlja kostiju - što ranije, to se više može sačuvati.
Lubrikanti i vaginalni hidratantni gelovi korisni su i sigurni. Oni ublažavaju suhoću i nelagodu pri odnosu, ali ne djeluju na uzrok ine zaustavljaju napredovanje promjena te ne vraćaju tkivo u prijašnje stanje.
Tu postoji i praktična zamka. Žena koja krene samo s gelom može zaključiti da „ništa ne pomaže“ i odustati upravo od liječenja koje bi stvarno djelovalo. Zato svakako treba imati na umu kako istraživanja pokazuju da zadovoljstvo liječenjem snažno utječe na to hoće li žena nastaviti terapiju.
Učinkovita opcija je lokalna hormonska terapija u obliku vaginalnih tableta, krema, gelova ili prstenova, pri čemu i vrlo niske doze mogu djelovati uz minimalan ulazak hormona u krvotok.
Ovisno o simptomima i individualnim potrebama, ginekolog može preporučiti i druge lijekove na recept koji djeluju na tkivo rodnice ili sistemsku hormonsku terapiju, osobito ako su prisutni i drugi simptomi menopauze.
Laser i radiofrekvencija također se nude kao mogućnosti liječenja, no dokazi o njihovoj dugoročnoj djelotvornosti i sigurnosti još se prikupljaju.
Lokalna terapija djeluje ondje gdje je potrebna, a u krvotok ulazi vrlo malo hormona, osobito u najnižim dozama. Budući da se tegobe nakon prekida obično vraćaju, liječenje je u pravilu dugoročno. Ipak, treba naglasiti da žene koje su liječene od raka dojke o mogućnostima trebaju razgovarati sa svojim onkologom i ginekologom.
Krenuti rano s terapijom koja djeluje na uzrok, a zatim je po potrebi prilagođavati, dopunjavati ili izmjenjivati najbolji je pristup ovom problemu jer cilj je dugoročna kontrola tegoba i očuvanje tkiva, a ne samo trenutno olakšanje.
Prema tom stajalištu, kod trajnih tegoba oslanjanje isključivo na gelove i lubrikante smatra se nedostatnim ipočetni plan liječenja trebao bi uključiti i terapiju koja djeluje na receptore, uz povremenu ponovnu procjenu.
Zato je važno naglasiti da vulvovaginalna atrofija nije sudbina koju treba šutke podnositi, nego kronično, napredujuće, ali liječivo stanje. Otvoren razgovor s ginekologom ili ljekarnikom prvi je korak, a vrijeme je važno: što ranije, to bolji rezultat. Intimno zdravlje dio je kvalitete života u svakoj dobi i zaslužuje jednako ozbiljnu pažnju kao i svako drugo.
Izvor: Stručni autorski tekst
