VijestZdravlje i prevencija
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Razvijaju se terapije koje bi mogle izravno utjecati na procese povezane s gubitkom mišićne mase i snage.
U rujnu je Nature Reviews Drug Discovery objavio pregled razvoja lijekova za sarkopeniju, a među pristupima koji se istražuju posebno su se istaknule terapije usmjerene na miostatin, protein koji sudjeluje u regulaciji rasta mišića.
Jedan od novijih primjera objavljen je u lipnju u časopisu Nature Medicine. U kliničkom ispitivanju istraživači su ispitivali apitegromab, eksperimentalni lijek koji djeluje na aktivaciju miostatina, u kombinaciji s tirzepatidom kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću.
Nakon 24 tjedna osobe koje su primale apitegromab izgubile su manje nemasne mase od onih koje su uz tirzepatid dobivale placebo. Rezultat je zanimljiv jer pokazuje mogućnost očuvanja mišića tijekom liječenja koje dovodi do smanjenja tjelesne mase.
U istraživanju su sudjelovale 102 osobe, a praćenje je trajalo 24 tjedna. Manji gubitak nemasne mase također ne znači nužno veću snagu ili bolju fizičku funkciju. Upravo je to jedno od važnih pitanja u razvoju lijekova za sarkopeniju.
Količina mišićnog tkiva nije jedini pokazatelj njegova stanja. Za svakodnevni život važni su snaga, ravnoteža, pokretljivost i sposobnost obavljanja uobičajenih aktivnosti.
Tu se nalazi i jedan od problema razvoja terapija. Sarkopenija nije posljedica samo jednog procesa. Na mišiće utječu fizička aktivnost, prehrana, metabolizam, upalni procesi, živčani sustav i sposobnost regeneracije. Zbog toga se istražuje više različitih terapijskih pristupa.
Za sada nijedan lijek nije odobren kao standardna terapija za sarkopeniju. Dio kandidata nalazi se još u ranijim fazama razvoja, a istraživači tek trebaju pokazati mogu li promjene u mišićnoj masi donijeti i stvarno poboljšanje funkcije.
To je važno i zbog načina na koji se sarkopenija dugo promatrala. Gubitak mišića često se smatrao očekivanim dijelom starenja, no danas se sve više govori o njegovim konkretnim posljedicama. Slabiji mišići mogu otežati hodanje i penjanje stepenicama, povećati rizik od padova i prijeloma te s vremenom ograničiti samostalnost.
Zato razvoj terapija za sarkopeniju ima širi značaj od samog povećanja mišićne mase. Ako budući lijekovi uspiju očuvati snagu i pokretljivost, mogli bi utjecati na ono što se u svakodnevnom životu najviše osjeti: koliko dugo čovjek može ostati aktivan i neovisan.
Istraživanja još nisu stigla do te točke, ali činjenica da se za sarkopeniju razvijaju ciljane terapije pokazuje da se gubitak mišića sve manje promatra kao nešto što jednostavno treba prihvatiti sa starenjem.
Izvor: Autorski tekst
