Healthy EconomyKretanje i dobrobit
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Istraživanja sugeriraju da mind-wandering može biti koristan kada se događa tijekom pauze od problema na kojem smo već radili.
Postoje problemi koje pokušavamo riješiti satima. Gledamo u ekran, vraćamo se istoj rečenici, brišemo ono što smo napisali i ponovno počinjemo. Što se više trudimo pronaći rješenje, čini se da ga sve manje vidimo.
A onda se, sasvim slučajno, pojavi dok radimo nešto potpuno drugo - dok se tuširamo, u šetnji, za volanom na poznatoj ruti ili dok kuhamo večeru.
Ideja koja nam je cijelo jutro izostajala odjednom je tu.
Shower thoughts zbog toga su postale gotovo vlastiti mali internetski fenomen. No iza te svakodnevne pojave krije se zanimljivo pitanje o tome kako zapravo razmišljamo kada nismo usredotočeni na problem.
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u onome što istraživači nazivaju inkubacijom. Nakon što neko vrijeme radimo na problemu, odmak od zadatka može pomoći da mu se kasnije vratimo s novim rješenjem.
To nije samo intuitivna ideja. U jednom eksperimentu sudionici su prvo pokušavali riješiti kreativne zadatke, zatim su dobili pauzu ispunjenu različitim aktivnostima, a nakon nje vratili su se istom problemu.
Oni koji su tijekom pauze radili jednostavan zadatak koji je dopuštao više lutanja misli pokazali su veće poboljšanje u kreativnom rješavanju problema.
Zanimljivo je da nije svaka pauza imala isti učinak. Važan je bio upravo prostor između intenzivnog rada na problemu i njegova ponovnog rješavanja.
Zato se ponekad čini da smo problem riješili tek kada smo prestali razmišljati o njemu.
Tuširanje je dobra ilustracija tog procesa jer od nas gotovo ne traži svjesnu pažnju. Znamo što trebamo napraviti, nema mnogo odluka i nema potrebe da svakih nekoliko sekundi provjeravamo novu informaciju.
Tijelo obavlja poznatu radnju, dok se pažnja može odmaknuti od onoga što smo do tada radili.
Sličan prostor mogu stvoriti hodanje poznatom rutom, kuhanje, pospremanje ili vožnja. Sve su to aktivnosti koje možemo obavljati gotovo automatski, ostavljajući više prostora mislima.
Tu se pojavljuje još jedan pojam iz istraživanja kreativnosti, mind-wandering, odnosno spontano lutanje misli.
Ono samo po sebi nije znak da smo izgubili koncentraciju ili da „ne radimo ništa“ već u određenim okolnostima može biti dio procesa kojim povezujemo informacije i dolazimo do novih ideja.
Ali postoji važna razlika između korisnog odmaka i običnog gubitka pažnje.
Ako tijekom važnog sastanka odlutamo mislima, teško da ćemo zbog toga biti kreativniji. Kontekst je važan.
Istraživanja sugeriraju da mind-wandering može biti koristan kada se događa tijekom pauze od problema na kojem smo već radili. U novijem istraživanju iz 2025. godine sudionici su tijekom kreativnog zadatka dobili kratku pauzu. Veća količina lutanja misli tijekom te pauze bila je povezana s većim poboljšanjem kreativnosti kada su se vratili istom zadatku, dok takva povezanost nije pronađena kod potpuno novog zadatka.
To mijenja popularnu ideju o „kreativnom isključivanju mozga“.
Nije potrebno prestati misliti. Naprotiv, prije toga smo problem već trebali dobro upoznati.
Kada nam se rješenje pojavi nakon pola sata hodanja, lako je pomisliti da se dogodilo nešto iznenadno i neobjašnjivo. No ono što se događa u pozadini vjerojatno je puno manje dramatično.
Informacije su već prikupljene. Problem smo već pokušavali riješiti. Razmišljali smo o mogućim rješenjima, odbacivali neka i vraćali se drugima. Mozak je već imao materijal.
Promjena je u tome što više nismo pokušavali svjesno povezati svaki njegov dio.
Istraživanja mozga pritom pokazuju da kreativno razmišljanje nije vezano uz jednu „kreativnu zonu“.
U njemu sudjeluje više međusobno povezanih mreža, među kojima je i default mode network, povezana s unutarnje usmjerenim mislima, prisjećanjem i zamišljanjem budućih scenarija.
Zato je jednostavno objašnjenje da se „mozak odmara dok mi mislimo na nešto drugo“ ipak malo previše jednostavno. Mozak tijekom odmaka i dalje radi, samo zadatak više nije pod našom punom svjesnom kontrolom.
Tu priča postaje zanimljiva i izvan kreativnosti jer koliko nas danas uopće imamo trenutaka u kojima ne primamo nikakvu novu informaciju?
Čekamo lift i gledamo u telefon, čekamo kavu i odgovaramo na poruke, hodamo sa slušalicama, jedemo uz ekran. Čim nastane nekoliko sekundi dosade, posegnemo za nečim što će nam privući pažnju.
Nije problem u tome što koristimo telefon ili slušamo podcast već u tome što je gotovo svaki prazan trenutak postao prilika za još jedan podražaj.
A upravo su prazni trenuci nekada bili vrijeme u kojem su misli prirodno odlazile nekamo drugdje.
Kada zapnemo na problemu, naš prvi instinkt obično je pokušati još jače. Još jednom pročitati. Još jednom analizirati. Otvoriti još jedan prozor na računalu. Ponekad je korisnije napraviti suprotno.
Ostaviti problem na neko vrijeme, prošetati, napraviti kavu ili otići pod tuš i ne pokušavati svjesno pronaći rješenje.
Ne postoji garancija da će se ideja pojaviti i ne treba od toga raditi novu tehniku produktivnosti, ali kada se nakon takve pauze vratimo istom problemu, možemo ga vidjeti malo drugačije.
A možda je upravo to ono što smo cijelo vrijeme trebali.
Izvor: Autorski tekst
