VijestZdravlje i prevencija
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Stomatološke ordinacije mogle bi pomoći u prepoznavanju osoba s rizikom od još nedijagnosticiranog dijabetesa tipa 2.
Projekti u Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj i Njemačkoj istražuju kako povezati oralno zdravlje s ranijim prepoznavanjem metaboličkih bolesti, ali i kako takvu suradnju organizirati i financirati.
Ideja se oslanja na činjenicu da mnogi ljudi redovito dolaze stomatologu, čak i kada liječnika obiteljske medicine ne posjećuju često. Taj kontakt mogao bi poslužiti za procjenu rizika i, kada je potrebno, upućivanje na dodatne pretrage. Važno je naglasiti kako stomatološki pregled pritom ne zamjenjuje liječničku procjenu, a rezultat probira sam po sebi nije dijagnoza.
Parodontitis i dijabetes povezani su u oba smjera. Dijabetes može pogoršati stanje parodonta, dok upala povezana s parodontitisom može otežati regulaciju glukoze u krvi. Ta povezanost otvara mogućnost da stomatološka ordinacija, uz brigu o oralnom zdravlju, postane i mjesto na kojem se prepoznaje rizik od još nedijagnosticiranog dijabetesa.
Ideja se oslanja na činjenicu da mnogi ljudi redovito dolaze stomatologu, čak i kada liječnika obiteljske medicine ne posjećuju često. Taj kontakt mogao bi poslužiti za procjenu rizika i, kada je potrebno, upućivanje na dodatne pretrage. Stomatološki pregled pritom ne zamjenjuje liječničku procjenu, a rezultat probira sam po sebi nije dijagnoza.
Jedan od projekata koji ispituje takav pristup je INDICATE u Ujedinjenom Kraljevstvu. U istraživanju provedenom u 13 stomatoloških ordinacija sudjelovala su 803 pacijenta u dobi od 40 do 80 godina koji nisu imali dijagnozu predijabetesa ili dijabetesa.
Rezultati objavljeni u časopisu British Dental Journal 19. listopada 2026. pokazali su da je oko 10 posto sudionika imalo vrijednosti HbA1c u rasponu predijabetesa, dok su nalazi kod približno 3 posto upućivali na prethodno nedijagnosticirani dijabetes tipa 2.
Udio osoba s vrijednostima u rasponu predijabetesa ovisi i o primijenjenim kriterijima. Kada su korišteni kriteriji Američke dijabetološke udruge, taj je udio iznosio oko 32 posto.
INDICATE kombinira dva validirana upitnika za procjenu rizika, nakon kojih slijedi mjerenje HbA1c iz kapilarne krvi. Upitnici su pokazali dobru osjetljivost, ali slabiju specifičnost što znači da mogu prepoznati velik dio osoba s povišenim rizikom, ali istodobno obuhvatiti i ljude koji nemaju poremećaj glikemije.
Kombinacija upitnika i testiranja mogla bi pomoći u odabiru osoba kojima je potrebna dodatna procjena. Pozitivan nalaz u stomatološkoj ordinaciji ipak zahtijeva daljnju medicinsku obradu.
Istraživanje se nastavlja kroz INDICATE-2, projekt Sveučilišta u Birminghamu koji uključuje do 50 stomatoloških ordinacija i nastoji obuhvatiti do 10.000 odraslih osoba. Prema dostupnim podacima, do travnja 2026. bilo je uključeno oko 4.000 pacijenata iz 42 ordinacije. Projekt prati i što se događa nakon probira, odnosno odlaze li osobe s povišenim nalazima liječniku radi daljnje procjene. Projekt financiraju Haleon i britanski National Institute for Health and Care Research (NIHR).
Praćenje daljnjih koraka važno je koliko i sam rezultat testa jer ako osoba nakon probira ne ode liječniku i ne obavi potrebne pretrage, mogućnost ranijeg prepoznavanja bolesti ne dovodi do ranije dijagnoze ili liječenja.
Švedski projekt DentDi ispituje kako se prepoznavanje rizika od dijabetesa može povezati s primarnom zdravstvenom zaštitom. Model je uveden između 2017. i 2020. na sedam lokacija u regiji Stockholm, a prema studiji objavljenoj 2024. sve su lokacije nastavile s njegovom primjenom.
U projekt su se uključivali stomatološki pacijenti s karijesom ili parodontitisom. Osobe kod kojih je procijenjen povišen rizik stomatolog je upućivao u primarnu zdravstvenu zaštitu, nakon čega ih je dom zdravlja kontaktirao radi daljnje obrade.
Ondje su se provodile dodatne pretrage, uključujući mjerenje HbA1c i glukoze natašte, a u pojedinim slučajevima i oralni test opterećenja glukozom (OGTT).
Od 863 upućene osobe, 396 prihvatilo je daljnji probir. Analiza je obuhvatila 372 sudionika, a povišene vrijednosti glukoze utvrđene su kod 101 osobe, odnosno oko 27%. U toj skupini kod 12 osoba dijagnosticiran je dijabetes tipa 2, a kod 89 predijabetes.
Britanski i švedski rezultati ne mogu se izravno uspoređivati. Istraživanja se razlikuju prema tome koji su pacijenti uključeni, kako je proveden probir i koji su pragovi korišteni za tumačenje nalaza, no oba projekta istražuju kako postojeći kontakt sa stomatološkom službom može pomoći u prepoznavanju osoba kojima je potrebna dodatna procjena.
Njemački projekt DigIn2Perio bio je usmjeren na povezivanje stomatološke i liječničke prakse u oba smjera. Liječnici su procjenjivali rizik od parodontitisa kod osoba s dijabetesom tipa 2, dok su stomatolozi procjenjivali rizik od dijabetesa kod pacijenata s parodontitisom.
Projekt je vodila Sveučilišna bolnica u Heidelbergu, a 5,4 milijuna eura osigurao je Inovacijski fond Zajedničkog saveznog odbora Njemačke (G-BA). Projekt se provodio od listopada 2022. do rujna 2026., uz planirano uključivanje približno 400 ordinacija u saveznim zemljama Baden-Württemberg i Sjeverna Rajna-Vestfalija, a među uključenim partnerima bilo je i zdravstveno osiguranje.
Projekt je predviđao povezivanje zdravstvenih podataka i postupaka upućivanja između liječnika i stomatologa, ali i izradu modela naknade za zdravstvene stručnjake uključene u takvu suradnju.
Završni rezultati još nisu objavljeni, pa zasad nije moguće zaključiti kako bi model naknade izgledao, bi li se mogao primjenjivati u redovnoj praksi ni bi li suradnja dovela do smanjenja ukupnih troškova zdravstvene skrbi.
Uvođenje probira izvan istraživačkog okruženja traži više od dostupnosti testa. Potrebno je osigurati vrijeme stomatološkog tima za procjenu rizika i razgovor s pacijentom, pokriti trošak testiranja te dogovoriti tko preuzima daljnju obradu osoba s povišenim nalazima.
Važan je i kapacitet obiteljske medicine. Ako pacijent nakon probira ne dođe liječniku i ne obavi potrebne pretrage, rano prepoznavanje rizika neće nužno dovesti do ranije dijagnoze ili liječenja.
U Hrvatskoj se povezanost oralnog zdravlja, dijabetesa i drugih metaboličkih čimbenika istražuje kroz nekoliko znanstvenih projekata. Oni pridonose razumijevanju bioloških poveznica i mogućnosti ranijeg prepoznavanja zdravstvenih rizika, ali nisu isto što i organizirani probir na dijabetes u stomatološkim ordinacijama.
Projekt PARO-DIJA-PRET uključuje istraživače Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i KBC-a Sestre milosrdnice, a bavi se povezanošću parodontitisa, dijabetesa i pretilosti. Istražuju se klinički pokazatelji te biomarkeri u slini i krvi, kao i uloga oralnog mikrobioma. Projekt uključuje i mlade osobe s dijabetesom te osobe s pretilošću, a među istraživačkim ciljevima su bolje razumijevanje promjena u oralnom zdravlju i mogućnosti prepoznavanja dijagnostičkih pokazatelja.
Projekt MOZIB, koji se provodi od 2026. do 2029., istražuje oralni mikrobiom u zdravlju i bolesti. Uključuje različite skupine pacijenata, među njima osobe s dijabetesom, suhim ustima, upalnim bolestima crijeva i onkološke pacijente. Istraživanje može pridonijeti boljem razumijevanju odnosa između oralnog mikrobioma i pojedinih bolesti te mogućih biomarkera za buduću primjenu.
U Hrvatskoj se istodobno provodi i Nacionalni preventivni program zaštite oralnog zdravlja za razdoblje od 2025. do 2027. godine, donesen u rujnu 2025. Program naglašava prevenciju, rano otkrivanje i liječenje bolesti usne šupljine, uključujući parodontne bolesti.
Ministarstvo zdravstva navelo je procjenu da neki oblik parodontne bolesti ima osam od deset osoba starijih od 35 godina.
Znanstveni projekti i nacionalni program pokazuju da su oralno zdravlje i njegove veze s drugim bolestima već dio istraživačkog i preventivnog rada u Hrvatskoj. Ipak, istraživanje biomarkera i prevencija bolesti usne šupljine ne znače da je uspostavljen sustav probira na dijabetes u stomatološkim ordinacijama.
Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Njemačka ispituju različite dijelove istog problema. Britanski INDICATE kombinira upitnike i mjerenje HbA1c kako bi prepoznao osobe kojima je potrebna dodatna procjena.
Švedski DentDi ispituje kako pacijente iz stomatološke ordinacije usmjeriti prema primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Njemački DigIn2Perio pokušava povezati obje profesije, zdravstvene podatke i način financiranja suradnje.
Razlike među projektima važne su jer pokazuju da ne postoji samo jedno pitanje na koje treba odgovoriti. Osim toga može li se rizik prepoznati tijekom stomatološkog pregleda, nužno je utvrditi koji je postupak dovoljno pouzdan, kako organizirati upućivanje i tko će preuzeti odgovornost za daljnju obradu.
Za primjenu u redovnoj praksi bit će važni rezultati daljnjih istraživanja, odnosno koliko je probir pouzdan u različitim skupinama pacijenata, koliko osoba nakon njega doista obavi dijagnostičku obradu te kako organizirati i financirati suradnju između stomatološke i primarne zdravstvene zaštite.
