Prehrana
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Od terapije koja je promijenila liječenje debljine do lijekova čiji se učinci sve više istražuju izvan same tjelesne težine.
Za mnoge ljude koji danas uzimaju GLP-1 lijekove priča je počela na vagi. Kilogrami su počeli padati, apetit se promijenio, a odjeća je postala šira a to je ono čemu su se i nadali.
No ono što se događa u tijelu ne završava samo na broju koji pokazuje vaga.
Posljednjih godina istraživanja GLP-1 i srodnih inkretinskih terapija počela su otvarati širu sliku. U velikim kliničkim studijama više se ne prate samo tjelesna težina i metabolički pokazatelji, nego i kardiovaskularni događaji, funkcija bubrega i bolest jetre. Time se mijenja i pitanje koje stoji u pozadini - ne samo koliko određeni lijek pomaže u regulaciji tjelesne težine, nego što njegovo djelovanje znači za zdravlje organizma u cjelini.
Važno je pritom ne staviti sve GLP-1 lijekove u isti koš. Semaglutid djeluje kao agonist GLP-1 receptora, dok tirzepatid djeluje na dva sustava, GIP i GLP-1. Razlikuju se i njihove odobrene primjene zbog čega se rezultat jednog lijeka ne može automatski prenijeti na sve druge terapije iz iste skupine.
Jedan od prvih velikih dokaza da priča može biti šira od gubitka kilograma stigao je iz studije SELECT.
U njoj je sudjelovalo 17.604 ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom ili pretilošću i već postojećom kardiovaskularnom bolešću, ali bez dijabetesa. Nakon prosječno 39,8 mjeseci praćenja, veliki kardiovaskularni događaj zabilježen je kod 6,5 posto osoba koje su primale semaglutid i 8,0 posto onih koje su primale placebo. Hazard ratio bio je 0,80, što odgovara 20-postotnom relativnom smanjenju rizika od primarnog kardiovaskularnog ishoda.
Rezultat je bio važan upravo zato što je pokazao da uspjeh terapije ne mora biti definiran samo kilogramima. Kod određenih skupina pacijenata moguće je govoriti i o konkretnim kliničkim ishodima.
Kod tirzepatida je velika studija SURPASS-CVOT usporedila je terapiju s dulaglutidom kod osoba s tipom 2 dijabetesa i visokim kardiovaskularnim rizikom.
Primarni kardiovaskularni događaj dogodio se u 12,2 posto osoba koje su primale tirzepatid i 13,1 posto onih koje su primale dulaglutid. Tirzepatid je zadovoljio kriterij neinferiornosti, što znači da je prema unaprijed definiranim kriterijima bio jednako učinkovit kao dulaglutid, lijek s već dokazanom kardiovaskularnom koristi.. Studija, međutim, nije pokazala statistički značajnu superiornost tirzepatida.
Na temelju tih podataka FDA je u kolovozu 2026. proširila američku indikaciju Mounjara na smanjenje rizika od velikih kardiovaskularnih događaja kod odraslih s tipom 2 dijabetesa i visokim kardiovaskularnim rizikom.
U Europskoj uniji Mounjaro nije dobio zasebnu kardiovaskularnu indikaciju. Europska agencija za lijekove prihvatila je rezultate istraživanja, ali je zaključila da je takva primjena već obuhvaćena postojećom indikacijom za liječenje šećerne bolesti tipa 2.
Bubrezi su još jedno područje u kojem se dokazi brzo razvijaju. U studiji FLOW semaglutid je proučavan kod osoba s tipom 2 dijabetesa i kroničnom bubrežnom bolešću. Rizik od primarnog složenog bubrežnog ishoda smanjen je za 24 posto. U taj su ishod bili uključeni ozbiljno pogoršanje bubrežne funkcije, bubrežno zatajenje ili smrt od bubrežnog ili kardiovaskularnog uzroka.
U studiji ESSENCE, koja je uključila 1.197 osoba s biopsijom potvrđenim MASH-om i fibrozom stupnja 2 ili 3, semaglutid je nakon 72 tjedna pokazao poboljšanje ključnih histoloških pokazatelja bolesti.
Rezolucija steatohepatitisa bez pogoršanja fibroze zabilježena je kod 62,9 posto osoba koje su primale semaglutid, u usporedbi s 34,3 posto u placebo skupini. Smanjenje fibroze bez pogoršanja steatohepatitisa zabilježeno je kod 36,8 posto prema 22,4 posto. Dugoročni rezultati studije još se prate.
Upravo je ovdje važno napraviti razliku između rezultata kliničkog ispitivanja i onoga što je već postalo standard liječenja. Zanimljivi rezultati ne znače automatski da je terapija namijenjena svima niti da se svaki potencijalni učinak može smatrati potvrđenim.
Možda je najzanimljivija promjena upravo u tome što se mijenja način na koji se o ovim lijekovima razmišlja.
Prije nekoliko godina glavni fokus bio je na tome koliko određeni lijek snižava šećer u krvi ili koliko tjelesne težine pacijent može izgubiti, a danas se u velikim kliničkim studijama prate infarkt, moždani udar, zatajenje srca, bubrežna funkcija i bolest jetre.
To ne znači da GLP-1 lijekovi postaju univerzalna terapija za sve te bolesti. Dokazi nisu jednako snažni za svaki ishod, a rezultati jednog lijeka ne mogu se automatski prenijeti na drugi.
Ne znači ni da GLP-1 lijekovi produžuju život svima koji ih uzimaju niti da ih treba koristiti preventivno kod zdravih ljudi. Dokazi se odnose na konkretne lijekove, konkretne skupine pacijenata i konkretne zdravstvene ishode.
Ono što se mijenja jest šira slika. Debljina se sve manje promatra samo kroz broj kilograma, a sve više kao kronično metaboličko stanje povezano s nizom drugih bolesti, a GLP-1 i srodne inkretinske terapije dio su te promjene. Zato njihova priča danas više nije samo priča o vagi.
Izvor: Pouzdan vanjski izvor
