Učitavanje sadržaja…

VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Kad čovjek izgubi apetit, prva promjena koju primijeti jest količina hrane na tanjuru. No za organizam je važnije pitanje što se na njemu nalazi.
Apetit je nešto s čime se gotovo svi na neki način nosimo. Pokušavamo ga kontrolirati, potisnuti, ignorirati ili jednostavno bolje razumjeti. Nekad jedemo i kada nismo gladni, nekad preskačemo obroke jer nemamo vremena, a nekad pokušavamo cijeli dan ne misliti na hranu no što se više trudimo to na nju više mislimo.
Naš odnos prema hrani nije samo pitanje fizičke potrebe. U njemu se isprepliću navike, užitak, emocije, društvo i način života.
GLP-1 terapije, kojima pripadaju lijekovi Ozempic, Wegovy i Mounjaro, utječu na mehanizme koji sudjeluju u regulaciji gladi i sitosti, pa osoba više nema isti interes za hranom kao prije. Porcija koja je nekada bila uobičajena može odjednom postati prevelika, a hrana o kojoj smo ranije razmišljali između obroka više nas ne privlači.
Smanjenje apetita jedan je od razloga zbog kojih ove terapije mogu dovesti do gubitka tjelesne težine, no kako njihova primjena raste, otvara se i drugo pitanje: Ako jedemo manje, što se događa s onim što ipak pojedemo?
Na prvi pogled odgovor je jednostavan. Ako je apetit manji, čovjek će pojesti manje. No tijelo ne smanjuje svoje potrebe za svim hranjivim tvarima samo zato što je tanjur postao manji.
Sustavni pregled i metaanaliza objavljeni 2026. godine obuhvatili su 16 studija koje su istraživale promjene unosa hrane tijekom GLP-1 terapije. U glavnoj analizi, koja je uključila podatke iz triju istraživanja i ukupno 209 sudionika, osobe koje su primale GLP-1 ili GIP/GLP-1 terapiju unosile su tijekom standardiziranog obroka prosječno oko 271 kilokaloriju manje.
Autori pritom naglašavaju da još uvijek nema dovoljno podataka o tome kako se takve promjene odražavaju na stvarnu svakodnevnu prehranu tijekom duljeg razdoblja.
Tu se mijenja i način na koji promatramo prehranu. Kod klasičnog pristupa mršavljenju pitanje često počinje količinom kalorija koju treba smanjiti, no kod terapije koja sama po sebi smanjuje apetit ono postaje složenije. Ako je ukupni unos hrane manji, važnije je i što se nalazi u toj hrani.
Proteini, vlakna, vitamini i minerali nisu manje potrebni zato što je čovjek manje gladan. Naprotiv, manji ukupni unos hrane može značiti da je izbor namirnica važniji nego prije.
Zbog toga noviji europski konsenzus stručnih organizacija EASO, EFAD i ECPO posebno naglašava važnost kvalitete prehrane, odgovarajućeg unosa proteina te očuvanja nemasne tjelesne mase i tjelesne funkcije tijekom liječenja.
Stručnjaci upozoravaju i na situacije u kojima smanjeni apetit, brz gubitak tjelesne težine ili probavne tegobe mogu otežati dovoljan unos hrane i nutrijenata.
Velik dio našeg odnosa prema hrani odvija se gotovo automatski. Glad nam govori kada trebamo jesti, sitost kada možemo stati, a navike često odlučuju što ćemo izabrati i prije nego što o tome počnemo razmišljati.
GLP-1 terapija može promijeniti taj uobičajeni odnos jer kada se osjećaj gladi smanji, problem više ne mora biti u tome što jedemo previše. Ponekad se događa upravo suprotno: čovjek jednostavno nema dovoljno interesa za hranu da bi pojeo ono što mu je potrebno.
Tu se pojavljuje pojam nutritivne gustoće. Kada je ukupna količina hrane manja, važnije postaje koliko hranjivih tvari dobivamo iz onoga što pojedemo. Hrana visoke nutritivne gustoće može u relativno maloj količini osigurati značajne količine proteina, vlakana, vitamina i minerala.
GLP-1 terapija zasad ne donosi jedinstven model prehrane primjenjiv na sve korisnike jer ono što ima smisla za jednu osobu ne mora odgovarati drugoj.
Zanimljivije je pitanje što se događa kada lijek promijeni jedan od osnovnih signala koji je sudjelovao u određivanju koliko ćemo jesti.
Ako se količina hrane može promijeniti farmakološkim putem, mijenja se i kontekst u kojem razmišljamo o njezinoj kvaliteti.
GLP-1 terapije nisu prehrambeni proizvodi i njihov je primarni cilj liječenje određenih zdravstvenih stanja. S druge strane, njihov učinak na apetit pokazuje koliko su medicina i prehrana povezane.
Dosad smo uglavnom pokušavali mijenjati prehranu kako bismo utjecali na zdravlje. Govorili su nam da jedemo manje, da jedemo više proteina, da smanjimo šećer ili povećamo unos povrća. Sada imamo terapiju koja može promijeniti samo ponašanje koje prethodi tim izborima: koliko smo uopće zainteresirani za hranu i koliko je možemo pojesti.
To je važna promjena perspektive. Više nije riječ samo o tome kako prehrana utječe na medicinu, već o tome koliko medicina počinje mijenjati i način na koji pristupamo prehrani.
Ako se promijeni ono što ljudi žele jesti, prije ili poslije može se promijeniti i ono što kupuju.
Prvi znakovi takve promjene već se pojavljuju na američkom tržištu. Prema istraživanju PwC-a, korisnici GLP-1 terapija navode promjene u kupnji hrane, uključujući manju potrošnju nekih kategorija, poput slatkiša i slanih grickalica, te veći interes za svježe namirnice i izvore proteina.
Zanimljiv je i podatak da bi 35 posto ispitanih korisnika željelo manje porcije uz proporcionalno nižu cijenu, dok bi 32 posto željelo mogućnost naručivanja polovičnih porcija ili dijeljenja obroka.
Riječ je o američkom istraživanju, pa se ti podaci ne mogu jednostavno prenijeti na hrvatske potrošače. Ipak, pokazuju kako bi se očekivanja povezana s količinom hrane mogla početi mijenjati.
Time medicinska promjena dobiva širi društveni i tržišni značaj.
Ako čovjek više ne traži veliku porciju zato što je gladan, možda će početi drukčije procjenjivati vrijednost onoga što kupuje.
Manja količina hrane može postati prihvatljivija ako je kvalitetnija, zasitnija ili nutritivno bogatija, a to je promjena koju prehrambena industrija teško može ignorirati.
Godinama se protein uglavnom povezivao sa sportašima, mišićima i proteinskim napitcima nakon treninga. Danas se sve češće pojavljuje u svakodnevnim razgovorima o prehrani, a GLP-1 terapije dodatno su otvorile pitanje njegove važnosti tijekom gubitka tjelesne težine.
Jedno istraživanje o ponašanju potrošača pokazalo je veću spremnost korisnika GLP-1 terapije na kupnju različitih proteinskih proizvoda. Nalaz je zanimljiv jer pokazuje kako se promjena apetita može početi odražavati i na potrošačke preferencije.
Na tržištu se pojavljuju i konkretniji signali. Reuters je u svibnju izvijestio o snažnom rastu potražnje za proteinom sirutke i ulaganjima prehrambene industrije u povećanje proizvodnje. Industrijski izvori dio tog rasta povezuju upravo sa sve raširenijom primjenom lijekova za smanjenje tjelesne težine.
Proteini tako sve više izlaze iz tradicionalnog svijeta sportske prehrane. Proteinski jogurti, pudinzi, napitci, pločice i različiti gotovi proizvodi postaju dio svakodnevne ponude, a ne više samo proizvodi namijenjeni užoj skupini potrošača.
Još je prerano reći hoće li GLP-1 terapije dugoročno promijeniti prehrambene navike cijele populacije. Ne znamo ni hoće li interes za proteinske proizvode i manje porcije potrajati nakon što se početni val interesa za terapije smiri. Dio promjena koje danas vidimo može biti prolazan, a dio bi mogao postati trajniji.
Kada medicina može promijeniti osjećaj gladi, mijenja se odnos između apetita, količine hrane i njezine nutritivne vrijednosti. Ako takvu terapiju koristi velik broj ljudi, promjena više nije samo pitanje liječnika i pacijenta. Počinje utjecati i na ono što ljudi traže u trgovinama, kakve porcije očekuju i kakve proizvode prehrambena industrija ima razlog razvijati.
GLP-1 terapije možda zato neće promijeniti samo broj ljudi koji pokušavaju izgubiti kilograme. Mogle bi promijeniti i način na koji razmišljamo o samoj prehrani.
Ako ćemo jesti manje, možda ćemo morati ozbiljnije razdvojiti dvije stvari koje smo dugo promatrali zajedno - koliko hrane trebamo i koliko nam je hranjivih tvari potrebno. Upravo bi se između tih dvaju pitanja mogao otvoriti novi prostor u kojem se susreću medicina, prehrana i tržište.
Izvor: Autorski tekst