PričaZnanost i dijagnostika
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Ljudi danas žive znatno dulje nego generacije prije njih. No dulji život ne znači nužno i dulje razdoblje dobrog zdravlja.
Između trenutka kada počinjemo gubiti dio svoje funkcionalnosti i trenutka kada umiremo može proći cijelo razdoblje u kojem se postupno gube snaga, pokretljivost, samostalnost ili kognitivne sposobnosti.
Zbog toga se uz duljinu života sve više promatra i razdoblje u kojem možemo ostati zdravi, funkcionalni i samostalni.
Dok smo mladi, o starosti uglavnom ne razmišljamo. A onda, negdje nakon tridesete ili četrdesete, počinjemo primjećivati promjene koje nismo prije primjećivali. Oporavak nakon treninga više nije isti, više pazimo na prehranu, san i kilograme, a ono što smo nekada mogli bez razmišljanja više ne dolazi baš tako lako.
Starenje nije samo pitanje broja godina. Uključuje promjene u fizičkim, metaboličkim, kognitivnim i funkcionalnim sposobnostima koje se ne događaju svima istom brzinom.
Upravo se u tom kontekstu posljednjih godina sve češće govori o healthspanu. Pojam opisuje razdoblje života provedenog u dobrom zdravlju, odnosno vrijeme tijekom kojeg možemo očuvati zadovoljavajuću razinu zdravlja i funkcionalnosti. Važno je, međutim, da healthspan još uvijek nema jednu univerzalno prihvaćenu definiciju ni jednu jedinstvenu mjeru.
O lifespan-u već znamo mnogo više. To je ukupno trajanje života, od rođenja do smrti. Healthspan je nešto složeniji koncept jer se ne odnosi samo na preživljavanje, nego na razdoblje života u kojem možemo zadržati sposobnosti koje nam omogućuju samostalan i svakodnevno funkcioniranje.
Drugim riječima, možemo li se kretati, brinuti o sebi, donositi odluke, održavati odnose s drugima i sudjelovati u svakodnevnom životu. Upravo takva pitanja ulaze u širu sliku zdravog starenja.
Svjetska zdravstvena organizacija zdravo starenje (healthy aging) definira kao proces razvijanja i održavanja funkcionalne sposobnosti koja omogućuje dobrobit u starijoj dobi.
Funkcionalna sposobnost pritom nije samo fizička snaga. Uključuje mogućnost zadovoljavanja osnovnih potreba, donošenja odluka, kretanja, održavanja odnosa s drugima i sudjelovanja u društvu.
Takav pristup mijenja način na koji gledamo na starenje. Nije dovoljno samo dodavati godine životu. Važno je i što se tijekom tih godina događa s našim tijelom i sposobnošću da živimo samostalno.
Prema globalnim procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, globalna očekivana životna dob 2021. iznosila je 71,4 godine, dok je očekivani životni vijek u punom zdravlju, odnosno HALE iznosio 61,9 godina. Razlika je približno 9,5 godina. No tu brojku treba pravilno razumjeti.
Ona ne znači da svaka osoba živi posljednjih devet i pol godina života bolesna.
Healthy life expectancy odnosno HALE je statistički pokazatelj koji na razini populacije uzima u obzir zdravstveno stanje i funkcionalne posljedice bolesti. Ne predstavlja individualnu prognozu.
Upravo se oko odnosa između lifespana i healthspana posljednjih godina razvija sve veći istraživački interes.
Fokus se postupno širi s produljenja samog životnog vijeka na očuvanje funkcionalnosti, neovisnosti i kvalitete života kroz godine.
Za pojedinca to znači nešto vrlo konkretno. Moći hodati, penjati se stepenicama, putovati, vježbati, raditi stvari koje volimo i brinuti se sami o sebi i u kasnijim godinama dio je zdravlja koji se ne vidi uvijek u standardnom zdravstvenom kartonu.
Kada govorimo o tome kako što dulje ostati zdravi i vitalni, zapravo ne govorimo o nečemu potpuno novom.
Čimbenici za koje danas imamo snažne dokaze o njihovoj važnosti za zdravlje upravo su oni o kojima svakodnevno slušamo i čitamo različite savjete, kao što su redovita tjelesna aktivnost, trening snage, kardiorespiratorna kondicija, održavanje zdrave tjelesne kompozicije, krvni tlak, kvalitetna prehrana, kvalitetan san i nepušenje.
Razlika je u tome što danas sve bolje razumijemo kako se ti čimbenici međusobno povezuju i kako njihov utjecaj možemo pratiti kroz različite faze života.
Istodobno, znanost pokušava razumjeti što se događa u našem organizmu tijekom starenja i možemo li bolje pratiti te promjene. Neka od tih područja već imaju svoje mjesto u kliničkoj praksi, dok su druga još uvijek u fazi istraživanja, dokazivanja i razvoja.
I tu dolazimo do jednog od problema današnjeg pristupa zdravlju: možemo izmjeriti mnogo više nego prije, ali ne znači da svaki izmjereni podatak ima jednaku vrijednost.
Za razliku od životne dobi, koju možemo vrlo jednostavno izraziti jednim brojem, healthspan je puno složeniji. Ne postoji jedan test koji nam može reći koliko ćemo još godina ostati zdravi i funkcionalni.
Zato se danas promatra niz različitih pokazatelja koji nam mogu dati uvid u pojedine aspekte našeg zdravlja i funkcionalnog stanja.
Danas je moguće napraviti velik broj mjerenja koja prije nekoliko desetljeća nisu bila dostupna izvan specijaliziranih medicinskih ili istraživačkih centara.
Laboratorijski nalazi mogu dati informacije o metabolizmu i drugim fiziološkim procesima. DEXA može prikazati koštanu gustoću i sastav tijela. BIA može pratiti određene pokazatelje tjelesne kompozicije. Funkcionalni testovi mogu procijeniti snagu, ravnotežu, pokretljivost ili kardiorespiratornu sposobnost.
Postoje i širi preventivni programi koji kombiniraju krvne pretrage, procjenu tjelesnog sastava, kardiološke preglede, funkcionalne testove, genetske analize ili različite pokazatelje povezane sa starenjem.
Takva mjerenja mogu biti korisna. Ali njihov broj sam po sebi ne stvara bolju sliku zdravlja.
Primjerice, DEXA može pokazati koštanu gustoću te količinu i raspodjelu masnog i nemasnog tkiva. Ne može iz jednog nalaza zaključiti koliko ćemo dugo živjeti. BIA može pratiti promjene tjelesne kompozicije, ali rezultat ovisi i o hidrataciji, uvjetima mjerenja, uređaju i algoritmu koji koristi.
Čak ni vrlo detaljan laboratorijski panel ne može opisati cijelo ljudsko zdravlje.
Vrijednost mjerenja zato nije samo u tome koliko precizno nešto možemo izmjeriti. Važno je znati što taj podatak znači, koliko je pouzdan i može li promijeniti zdravstvenu odluku.
Posljednjih godina sve je više i dostupnih tehnologija koje omogućuju kontinuirano praćenje različitih aspekata zdravlja, od sna i tjelesne aktivnosti do srčane frekvencije, VO2 maxa, biomarkera i drugih fizioloških parametara.
To je promijenilo naš odnos prema vlastitom tijelu. Podaci koji su nekada bili dostupni samo u medicinskom okruženju danas se mogu pratiti gotovo svakodnevno.
No dostupnost podatka i njegova klinička vrijednost nisu ista stvar. Broj koji možemo izmjeriti nije nužno broj koji trebamo pratiti. Još je važnije razumjeti što on znači, koliko je pouzdan i može li promjena tog parametra doista utjecati na našu zdravstvenu odluku.
To će biti jedan od važnijih izazova personaliziranog zdravlja: razlikovati informaciju od stvarno korisnog uvida.
Ne trebamo mjeriti sve što možemo. Trebamo bolje razumjeti ono što ima smisla mjeriti. Zdravo starenje ne počinje u trenutku kada postanemo stari. Ono se gradi godinama prije toga, kroz ono što radimo, ali i kroz ono što na vrijeme prepoznamo i razumijemo.
Izvor: Autorski tekst
