VijestKretanje i dobrobit
Učitavanje sadržaja…
VIHELO
Tjedni insightOtkrivajte s nama.
Odabrane priče, nova saznanja i ideje iz svijeta zdravlja, znanosti i kvalitete života.
- Jednom tjedno
- Pažljivo odabrano
- Bez nepotrebne buke
Nova istraživanja pokazuju da možda trening nije samo pitanje vremena.
Dugo smo vježbanje uglavnom mjerili u minutama. Trideset minuta hodanja, sat vremena bicikla ili četrdeset pet minuta treninga jednostavne su mjere koje danas lako pratimo pametnim satovima i aplikacijama. No tijelo na vježbanje očito ne gleda samo kroz trajanje.
Novo istraživanje pokazuje da različit intenzitet vježbanja može pokrenuti vrlo različite promjene u krvi, a neke od njih pojavljuju se gotovo odmah nakon završetka treninga.
U jednom dijelu istraživanja sudjelovali su mladi, fizički aktivni muškarci koji su odradili šest maksimalnih sprintova po 30 sekundi, s četiri minute odmora između njih. Ukupno je bilo samo tri minute stvarno intenzivnog rada.
Drugi sudionici odradili su 90 minuta bicikliranja umjerenim intenzitetom, a u drugom dijelu istraživanja korišten je i 90-minutni umjereni trening trčanja na pokretnoj traci.
Istraživači su uzimali uzorke krvi prije vježbanja, neposredno nakon njega i nekoliko sati kasnije, a zatim su analizirali tisuće proteina i metabolita kako bi vidjeli kako se krv mijenja nakon različitih vrsta aktivnosti.
Nakon sprintova došlo je do vrlo opsežnih promjena u krvnom proteomu i metabolomu. Kod 90 minuta umjerenog bicikliranja neposredni odgovor bio je znatno manji, dok su se neke promjene nakon umjerenog vježbanja izraženije pojavile tek kasnije.
Drugim riječima, različiti intenziteti nisu samo različite verzije istog treninga. Čini se da tijelu daju različite biološke podražaje.
Jedan od najzanimljivijih dijelova istraživanja jest to što se priča ne završava u mišićima. Naime, tijekom vježbanja različita tkiva oslobađaju u krvotok molekule koje mogu djelovati kao svojevrsni glasnici između organa, a među njima su proteini i metaboliti poznati kao egzerkini.
Mišić tijekom aktivnosti zato ne djeluje izolirano. Promjene koje se događaju u njemu mogu se preko krvotoka povezati s reakcijama drugih tkiva, uključujući masno tkivo.
U ovoj studiji intenzitet vježbanja utjecao je na sastav proteina i metabolita u krvi, pri čemu je sprint-intervalni trening izazvao snažniji i brži odgovor od umjerenog treninga. To je važno jer pokazuje da tijelo tijekom vježbanja nije samo sustav koji troši energiju već ono istodobno šalje i prima velik broj bioloških signala.
Istraživači su uzeli plazmu sudionika nakon različitih vrsta vježbanja i izložili joj ljudske masne stanice. Nakon kontakta s plazmom uzetom poslije sprinta, masne stanice pokazale su opsežne promjene u aktivnosti gena.
Mijenjali su se procesi povezani s načinom na koji stanice koriste energiju, odgovaraju na različite signale i reguliraju metaboličke procese., a promjene nakon umjerenog bicikliranja bile su znatno manje izražene.
Takvi rezultati daju zanimljiv trag o tome kako vježbanje može djelovati izvan mišića koji neposredno sudjeluje u pokretu.
Intenzitet tako nije samo pitanje toga koliko se teško osjećamo tijekom treninga. On može utjecati i na vrstu signala koji nakon treninga cirkuliraju tijelom.
Među proteinima koji su se mijenjali nakon vježbanja pronašli su 33 proteina koja su u toj velikoj populaciji bila povezana s manjim rizikom od kardiometaboličkih bolesti.
Većina tih proteina mijenjala se nakon sprint-intervalnog treninga, dok je manji broj bio povezan s odgovorom na umjereno vježbanje. Dio tih proteina pak bio je pak povezan i s pokazateljima biološkog starenja.
Ova usporedba ne znači da su istraživači dokazali da sprintni trening sprječava kardiometaboličke bolesti ili usporava starenje. Studija je pratila akutne molekularne promjene nakon vježbanja, a podatke iz UK Biobanke koristila za usporedbu s postojećim poveznicama između pojedinih proteina i zdravstvenih ishoda.
Tri minute sprinta nasuprot 90 minuta umjerenog treninga zvuče kao pitanje na koje bismo svi željeli jednostavan odgovor. Ako nekoliko minuta može izazvati tako snažan molekularni odgovor, znači li to da nam dugi treninzi više nisu potrebni?
Sprintovi u istraživanju bili su maksimalni - šest puta po 30 sekundi, uz četiri minute odmora. No to nije isto što i nekoliko minuta malo bržeg trčanja tijekom uobičajene šetnje ili treninga.
A umjereno vježbanje nije nestalo iz priče. Ono je proizvelo vlastite promjene, samo drugačijim intenzitetom i vremenskim slijedom.
Zanimljivo je i da se snažan odgovor na sprint vidio i nakon osam tjedana treninga, što sugerira da reakcija nije bila samo posljedica toga što se tijelo prvi put susrelo s vrlo intenzivnim naporom.
Ovo istraživanje ne govori da trebamo prestati hodati, voziti bicikl ili trčati umjerenim tempom niti govori ni da bi svatko trebao raditi maksimalne sprintove. Ono otvara nešto zanimljivije.
Dva treninga mogu trajati potpuno različito i pritom pokrenuti sasvim različite procese u tijelu. Jedan odgovor pojavljuje se gotovo odmah, drugi se razvija tijekom sljedećih nekoliko sati. Tako različita tkiva mogu različito reagirati na intenzitet, a signali nastali u jednom dijelu tijela mogu se pojaviti i u drugima.
Sve je više dokaza da fizička aktivnost nije samo potrošnja energije, nego složena komunikacija između mišića, masnog tkiva, krvotoka i drugih organa, a ovo istraživanje dodaje još jedan dio toj priči: intenzitet može odrediti ne samo koliko snažno tijelo reagira, nego i kakvu poruku šalje dalje.
Vježbanje zato možda nije samo pitanje koliko smo vremena proveli u pokretu, već je važno i kakav smo podražaj dali tijelu.
Izvor: Autorski tekst
